Većina odluka o učenju jezika ne propada zbog manjka volje, nego zbog nerealnog plana. Tko se obveže na „sat vremena svaki dan” rijetko izdrži dulje od dva tjedna. Istraživanja navika jednoznačna su: male, ustaljene rutine pobjeđuju velike, neredovite napore – osobito kod vokabulara, gdje ponavljanje raspoređeno kroz dane čini svu razliku.
Pamćenju više koristi pet kratkih sesija tjedno nego jedna duga. Svaka nova sesija tjera mozak da dohvati ono što je naučio – a upravo to dohvaćanje učvršćuje pamćenje (takozvani učinak provjeravanja). Petnaest minuta dnevno tijekom godine se nakupi u više od 90 sati: dovoljno da svladate najvažnijih 1000 riječi nekog jezika.
Ujutro, 5 minuta: ponovite dospjele riječi u vježbaču – odmah nakon ustajanja ili uz kavu, dok vam je glava još svježa. Tijekom dana, 5 minuta: kratko slušanje usput, primjerice poglavlje audioknjige na putu do posla, dok kuhate ili šećete. Navečer, 5 minuta: poslušajte deset novih riječi i ponovite ih naglas. Ako želite, pustite da audioknjiga svira dok tonete u san – opušteno ponavljanje prije spavanja iskorištava vrijeme kad mozak ionako slaže naučeno.
Dva trika čine razliku. Prvo, pridružite učenje postojećoj navici („nakon pranja zuba otvorim vježbač”) – time uklanjate svakodnevnu odluku. Drugo, pratite svoj niz: vidljiv niz uzastopnih dana motivira više od bilo kojeg cilja učenja. A ako preskočite dan? Jednostavno nastavite sljedeći dan. Nije važan savršen mjesec, nego cijela godina.